fU nizu država u svijetu odrasli pokazuju nisku razinu financijskog znanja, a Hrvati su po tome pri samom dnu, na 27. mjestu među 29 zemalja u kojima je provedeno istraživanje, pokazali su rezultati istraživanja Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) i međunarodne mreže za financijsko obrazovanje (INFE) objavljeni prošli tjedan.
Istraživanje pod nazivom “Međunarodno ispitivanje kompetencija odraslih u području financijske pismenosti” također pokazuje da anketirani u svim zemljama svojim financijskim ponašanjem ne pridonose vlastitoj financijskoj sigurnosti, a njihovi financijski stavovi pokazuju da razmišljaju kratkoročno.
U izvješću se navodi kako prosječne razine financijskog znanja upućuju na prostor za poboljšanje, no i kako postoje velike razlike među zemljama. U prosjeku je samo 56 posto odraslih u zemljama i gospodarstvima koji su sudjelovali u ispitivanju postiglo broj bodova od najmanje pet od sedam, a što se smatra minimalnim potrebnim brojem bodova (u Hrvatskoj je manje od jednog od dva odrasla ispitanika postiglo taj minimalni potrebni broj bodova).
Čak i u zemljama koje su postigle najveći broj bodova, najmanje jedan od pet ispitanika nije mogao izračunati stanje na računu nakon pripisivanja kamate od dva posto. Također, s iznimkom odraslih iz Hong Konga i Kine (52 posto), Nizozemske (56 posto) i Norveške (58 posto), samo je manjina znala ispravno utvrditi učinak složenoga kamatnog računa na plaćanje kamate kroz vrijeme, a tek je polovina ispitanika razumjela financijski pojam diversifikacije.
U prosjeku u zemljama i gospodarstvima koje su sudjelovale u ispitivanju, samo je 60 posto odraslih izjavilo da ima kućni proračun, dok polovina određuje dugoročne ciljeve i pokušava ih postići. Od onih koji su u posljednje dvije godine kupovali neki financijski proizvod, u prosjeku se samo 44 posto njih raspitivalo za druge mogućnosti, a 19 posto koristilo neovisnim izvorima informacija.
Nadalje, prosječno je tek 50 posto odraslih u zemljama i gospodarstvima koje su bile uključene u ispitivanje postiglo minimalni potrebni broj bodova za financijski stav – koji upućuje na sklonost dugoročnijem razmišljanju.
Ukupna niska razina financijske pismenosti naglašava važnost ranog započinjanja financijskog obrazovanja; idealno bi bilo kada bi ono započinjalo u školama, jedan je od zaključaka ovog dokumenta. Primjerice, prošlogodišnje pilot istraživanje “Ocjena financijske pismenosti u Hrvatskoj“, koje je proveo Ekonomski institut Zagreb, upozorava da djeca sve do mature u školskim programima ne uče što je žiro, a što tekući račun!
Nadalje, javna tijela trebaju poboljšati financijsku otpornost i dugoročno planiranje, podupirati razboritu ponudu financijskih proizvoda, općenito jačati znanje, vještine i ponašanje odraslih djelotvornim financijskim obrazovanjem te osigurati primjerene financijske propise, politike uključenosti i zaštite potrošača, zaključak je opsežnog istraživanja.
Prije nekoliko godina provedeno istraživanje o financijskoj osviještenosti nefinancijskih menadžera u Sjedinjenim Američkim Državama pokazali su da je najveći broj pravnih i fizičkih osoba propao prvenstveno zbog nekompetentnih financijskih odluka vezanih uz upravljanje sredstvima, zbog interne kontrole društva, financiranja poslovanja, nastavka neprofitabilnih aktivnosti, neadekvatnih informacija (povijesnih i projiciranih).
Osnivači, dioničari, poduzetnici i menadžeri svih razina više se ne mogu u potpunosti oslanjati na računovođe od kojih očekuju da sve srede, urede knjige, produciraju završni račun koji će oni samo potpisati. Danas nije dovoljno baciti pogled na račun dobiti i gubitka, uočiti dobit, a ostalo ignorirati. Upravo u ovim kriznim vremenima gospodarstvo vapi za stručnjacima koji su, osim što imaju tehnička i usko specijalistička znanja, i ekonomski i financijski pismeni tj. poduzetnički razmišljaju. U uvjetima globalizacije osnovna ekonomska znanja su jedna od najvažnijih kompetencija zaposlenika i menadžera nefinancijske struke.
Autor:
Igor Roginek
Radi kao voditelj marketinga u ACT Grupi. Posljednjih sedam godina proveo je na najvišim upravljačkim pozicijama u organizacijama civilnog društva te koordinirao Program za osobni i organizacijski razvoj aktera eko-društvene ekonomije u ACT Grupi i Program regionalnog razvoja organizacija civilnog društva i lokalnih zajednica u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Završio je više specijalističkih obrazovnih programa u Hrvatskoj i inozemstvu iz različitih područja razvoja organizacija (namicanje sredstava, marketing, odnosi s javnošću, upravljanje organizacijskim procesima, upravljanje projektima). U različitim civilnim inicijativama aktivan je od 1996. godine, (su)osnivač je više organizacija, mreža i zagovaračkih inicijativa. Iza njega je više od 15 godina iskustva u upravljanju projektima i procesima operativnih i strateških planiranja te desetogodišnje trenersko iskustvo u različitim područjima organizacijskog razvoja.